KRAJNICI - ZAŠTO IH NE TREBA ODSTRANITI
"Trebamo li operirati krajnike svom djetetu ili ne", često je pitanje mnogih roditelja,
Odgovor je NE.
Krajnici su naš prirodni labaratorij koji uzima uzorak svega što unosimo bilo na usta ili na nos te na osnovi uzorka odmah stvaraju antitijela da bi se imunološki sustav imao čime boriti.
Da bi vam bilo jasnije zašto pročitajte što o tome misli čuveni dr. Norman W. Walker:
DR. NORMAN W. WALKER - Krajnici: trebamo li ih zadržati ili ne?
Malo više na istoj strani debelog crijeva možete vidjeti da je sredina crijevnog džepa označena riječju "
krajnici", što znači daje to područje povezano sa žlijezdama u vratu koje obično nazivamo
krajnici.
Je li vam možda tko rekao da
krajnici nemaju nikakvu korisnu svrhu i da ste ih trebah odstraniti već u ranom djetinjstvu, kako ne biste imali s njima problema kasnije u životu.
Tko zastupa tu teoriju, taj doista ne zna o čemu govori.
Medicinski rječnik obrađuje tu temu pukim tvrdnjama da su "
krajnici male, bademima slične tvorevine s obje strane mekanog nepca između prednjih i stražnjih stupova. Sastoje se od ukupno 10 do 18 malih kesica ili rupica koje su prekrivene sluznicom".
Većina liječnika ne pridaje nikakvu životnu važnost tim neophodnim žlijezdama.
Bog zacijelo nije u ljudsko tijelo ugradio nešto što ne bi bilo korisno i nužno.
Tako imaju i
krajnici, kao što imaju i sve druge žlijezde u tijelu, svoje mjesto u ustroju čovječjeg organizma, u njegovom funkcioniranju i djelovanju.
Proučavao sam mnoge knjige koje su napisala braća Calderoli iz Bergama u Italiji, iznoseći u njima detaljno sve rezultate svog tridesetogodišnjeg intenzivnog istraživanja
krajnika na sveučilištima u Beču i Berlinu.
Kad sam prije nekoliko godina sreo dr. Guida Calderolija u Bergamu, ponovno smo temeljito pretresli ovu temu.
Pitao sam ga da li pacijenti koji imaju poteškoće s
krajnicima osjećaju katkada bolove ispod rebara s desne strane.
On nije tome posvećivao veliku pažnju, ali kad je malčice razmislio, prisjeti se da su se pacijenti često žalili na bolove koji bi se obično pripisivali slijepom crijevu.
Pitao sam ga nadalje je li nekome od svojih pacijenata odstranio apendiks za vrijeme liječenja
krajnika.
Nije se sjetio nijednog takvog slučaja, ali se složio sa mnom da bi liječenje
krajnika moglo nedvojbeno biti povezano s debelim crijevom.
Neki ljudi misle daje glavna zadaća
krajnika skupljanje bakterija i mikroba i sprečavanje njihova prodiranja u tijelo. Takva mišljenja dolaze od ljudi koji ili ne znaju da tijelo pohranjuje najrazličitije bakterije ili im nisu poznate dubinske aktivnosti tjelesnih žlijezda.
Natečeni
krajnici pripadaju dječjim bolestima jednostavno zato što djeca ne reagiraju na potrebe svojih crijeva niti su u stanju razumjeti od kolike je važnosti ispravna prehrana, baš kao što to često puta ne razumiju ni odrasli.
Krajnici se najčešće odstranjuju zbog neznanja.
Neupitno je da postoji izmjenični odnos između
krajnika, spolnih organa i džepa slijepog crijeva na debelom crijevu unutar endokrinog sustava žlijezda.
Čovjek se u te odnose smije upuštati s najvećom predostrožnošću. Imao sam poznanicu u New Yorku koja je posjedovala lijepu malu kuću izvan grada.
Brižno je održavala čistoću i red u svojoj kućici i mnogo je slobodnog vremena provodila obavljajući poslove u svom vrtu gdje je uzgajala lijepe ruže i ostalo cvijeće.
Jednog dana sreo sam je u New Yorku i naravno pitao kako joj ide.
Pričala mi je da već dva tjedna ima vrlo neugodne poteškoće s
krajnicima.
Medicinska sestra i suradnica u uredu navaljivala je na nju da smjesta pođe na kliniku gdje će joj odstraniti
krajnike. Odlučno sam bio protiv toga i preporučio joj da se najprije podvrgne tretmanu ispiranja crijeva.
Ona se tome protivila i reče mi kako će poslije operacije
krajnika odstraniti i slijepo crijevo, budući da osjeća bolove ispod rebara s desne strane.
Ponovno sam se usprotivio, na što mi ona odgovori: "Vi biste morali znati da dotična medicinska sestra već punih 20 godina vodi najveći odjel na klinici. Kako možete vi znati više od nje?"
Zaključio sam razgovor ovim riječima: "Draga moja, dao sam vam jedino svoj savjet. Ukoliko inzistirate na operaciji svojih
krajnika, kajat ćete se zbog toga do kraja života". Dotičnu damu sreo sam nekoliko godina kasnije, opet smo se sasvim slučajno sreli u New Yorku.
Zaustavila me, jer je nisam odmah prepoznao. Pitao sam je kako stoje stvari s njenom kućom i lijepim cvijećem? "Ah", reče mi, "prije šest mjeseci morala sam kuću prodati. Bilo je to previše za mene. Sada živim, u malom apartmanu i mogu za vrijeme podnevne pauze otići doma i odmarati se.
Kad završim posao u uredu, odlazim doma i ostatak dana provodim odmarajući se."
Pitao sam je stoje bilo s odstranjivanjem apendiksa ( SLIJEPOG CRIJEVA ), na što mi je odgovorila da nakon operacije
krajnika više nije imala poteškoća sa slijepim crijevom i zato ga nije odstranila. Jedan mladi liječnik, star svega 38 godina, koji je odstranio
krajnike, pojašnjava: "Osjećam se uvijek umorno. Ja sam stalno umoran, pa i nakon odmaranja".
Dvadesetipet godišnja mlada žena dala je izvaditi samo jedan
krajnik u svojoj 21. godim. Nakon operacije počela je osjećati tegobe koje nikad ranije nije poznavala. Osjećala je bol u leđima; često se preznojavala i njezine ruke bile su uvijek vlažne; imala je česte napade nesvjestice; a kad bi kasno jela, osjećala se slabom.
Osim toga, imala je vrlo nemiran san, osjećala se od ranog jutra jako umornom, tijekom cijelog dana osjećala je slabost u svom tijelu. Postala je nemarna u održavanju domaćinstva, više nije imala nikakve volje za pjevanjem, za smijehom - do ničega joj nije stalo.
Jedan elektroničar, star 28 godina, objašnjavao je deset godina nakon operacije
krajnika: "Mora da sam se umoran rodio. Moja obitelj i prijatelji spravom me ismijavaju".
Pregledao sam na tisuće radnika koji su u svojoj mladosti odstranili
krajnike i kod svih su uočene poteškoće koje se javljaju nakon odstranjivanja
krajnika: gubitak tjelesne, seksualne i duševne dinamike.
Pedesetih godina 20. stoljeća dovedeno je u Englesku na stotine razminirača iz Italije.
Zašto?
Zato što oko 60% britanskih mladića nije imalo
krajnika te su zbog toga bili preumorni za takav posao.
Italija, koja je u Europi bila na zadnjem mjestu po odstranjivanju
krajnika, imala je za te poslove snažne muškarce.
Tridesetgodišnja istraživanja u Italiji dokazala su da vađenje
krajnika dovodi prije ili kasnije do smanjenja vitalnosti.
Oba brata Calderoli punih trideset godina intenzivno su istraživali to područje, što je doista bilo dovoljno za donošenje nepobitnih zaključaka.
Njihovi zaključci svode se na bezbrojne studije o žrtvama "tonzilektomije" ili operacijskog odstranjivanja
krajnika.
Te studije pokazuju da se kod mladih žena, koje su prije odstranjivanja
krajnika normalno reagirale glede sklonosti prema mladim muškarcima, nakon operativnog zahvata radi o posve oprečnim osjećajima - više im uopće nije stalo do muškaraca.
Udate žene, koje su ranije bile prema svom suprugu, djeci i ostalim članovima obitelji vrlo ljubazne i pažljive, poslije operacije sve su teže podnosile svoju djecu, slabo su obraćale ili uopće nisu obraćale pažnju njihovim potrebama i sklonostima, počele su zanemarivati svoje dužnosti u održavanju domaćinstva i postale su općenito vrlo traljave.
Poslovni ljudi kojima su
krajnici bili odstranjeni u zrelim godinama postaju nakon operacije nepristojni u odnosu prema mušterijama, gube svaki interes za društvena zbivanja i stalno pate od iscrpljenosti.
Meni su ti dokazi, u koje je uloženo 30 godina istraživačkog rada, najbolja potvrda da sam u vlastitim iskustvima s ljudima slijedio iste, prirodne uzorke.
Krajnici imaju jednoznačan odnos prema spolnim žlijezdama, zvanim gonadama (testisima i ovarijima - JAJNICIMA).
Braća Calderoli dokazali su da muškarci i žene s izvađenim
krajnicima, stari 28 i više godina, pokazuju znatno manje muškosti i ženskosti.
Vrlo raširena psihološka i klinička istraživanja pokazala su da između
krajnika i ovarija postoji velika povezanost. Odstranjivanje
krajnika može utjecati na učestalost i jačinu menstruacije, što može kod žena izazvati alarmantno stanje.
U tim slučajevima leukoreja ili bjelotok predstavlja vrlo ozbiljan problem. Mnoge majke dovode zbog leukoreje, ali i zbog pretjeranog gubitka krvi za vrijeme menstruacije, svoje kćeri u paniku.
Kao što sam već ranije naglasio, odstranjivanje
krajnika povlači kod mladih žena za sobom gubitak seksualnosti - one postaju frigidne.
Kad im se postavljalo pitanje: "Zašto ste se udavali?", one bi odgovarale: "Zato jer to svi čine. Osim toga brak mi pruža sigurnost".
Ti brakovi najčešće završavaju rastavom.
Takve žene ne mogu svoj život ispravno uživati i nisu u stanju budno pratiti stvarno stanje svog supruga i svoje obitelji.
Kad je dr. Calderoli pisao svoju knjigu "Popoli senza tonzille - Ljudi bez
krajnika", postojale su u Italiji svega tri velike obrazovne ustanove za mlade žene.
Nijedna od tih ustanova nije baš rado primala žene kojima su
krajnici bili odstranjeni.
Dekani tih ustanova navodili su sljedeće razloge: žene s izvađenim krajnicima općenito su lijene, njihov karakter se mijenja nakon operacije, njihov odnos prema životu postaje negativan.
Neosporiva je činjenica da priroda nije predvidjela nikakvu osrednjost, već je predvidjela razvitak iskonske muškosti i ženskosti, budući da se jedino na taj način ljudska vrsta može održati.
Stoga je odstranjivanje
krajnika čin koji ne opterećuje samo pojedinca, već i njegovu obitelj i društvo, čin koji vodi u dekadenciju.
Posljedica odstranjivanja
krajnika očituje se u smanjenoj aktivnosti i vedrini kod djece, smanjenom poletu kod mladih ljudi, te općenitoj tromosti kod odraslih.
Kod studenata, bračnih parova, u obiteljima, ali i u društvenim aktivnostima, primjećuje se gubitak radosti i veselja.
Mlade žene kojima su izvađeni
krajnici najčešće ne održavaju više normalne seksualne odnose i ne prihvaćaju majčinstvo.
Braća Calderoli dokazali su nepobitnu važnost
krajnika za svakog čovjeka. Odstranjivanje
krajnika može frustrirajuće djelovati na ostatak života dotičnog čovjeka bez
krajnika. Nebrojena pokoljenja sve do danas smatrala su
krajnike obrambenim organima.
Njihova funkcija bila je ograničena na zaustavljenje bakterija koje prodiru u čovječje tijelo kroz nos i usta.
Kad bi tome bilo tako, morao bi svaki - ali baš svaki čovjek - patiti od svih bolesti koje postoje.
Srećom tome nije tako.
Preko
krajnika šalju znakove upozorenja unutarnje stanje tijela i zbivanja u debelom crijevu.
Krajnici i stanje debelog crijeva moraju uvijek biti predmetom naše pozornosti, moramo ih uvijek promatrati zajedno kao znakove upozorenja.
Veliko značenje
krajnika za čovjekov život i nihova povezanost s debelim crijevom primoravaju nas da debelom crijevu posvećujemo najveću pozornost.
Nitko drugi osim vas ne može biti odgovoran za vaše debelo crijevo.
Za mene su tretmani ispiranja tijela najvažnija mjera tjelesne njege. Odstranjivanje gnusnih otpadnih tvari iz debelog crijeva smanjuje začepljenje ždrijela, nosne šupljine i svih dijelova tijela koje zahvaćaju problemi s
krajnicima. Istraživanja su dokazala da odstranjenje
krajnika ima ozbiljne posljedice u životu.
Uzmu li se u obzir statistike, dolazimo do veoma iznenađujućeg podatka koji govori da otprilike jedna trećina brakova u Sjedinjenim američkim državama i Europi nema nijedno dijete; a jedna trećina ima samo po jedno dijete. I taj podatak svodi se na posljedično stanje masovnog vađenja
krajnika.
U svojim kontaktima s pacijentima nisam nikad čuo da se
upala krajnika nije uspjela izliječiti pomoću klizme i nekoliko uzastopnih tretmana ispiranja crijeva.
Taman kad sam ovaj rukopis trebao predati u tiskaru, primio sam pismo od jedne gospođe iz kojeg ovdje navodim sljedeći odlomak:
"Imali smo dvoje djece, jednome je bilo šest a drugom sedam godina.
Naš sedmogodišnji sin bio je izvrtsan u sricanju slova..., dok je šestogodišnjem trebala pomoć koju je mogao dobiti. Tom djetetu morali smo odstraniti
krajnike u četvrtoj godini. Nakon operacije imali smo silnih problema.
On je mentalno zaostao te ima velikih poteškoća s učenjem.
U svom razvitku zaostao je godinu dana, ali je doista riječ o radosnom djetetu. Bio je u svakom pogledu normalan sve dok mu nisu izvadili
krajnike.
Razmišljajući o svemu što se zapravo dogodilo, sada smo dospjeli u slijepu ulicu.
Bili smo kod svih mogućih liječnika, ali još uvijek tragamo za odgovorom. Molim vas, ako mi ikako možete pomoći, kažite što se dogodilo i kako dalje."
SAVJET: Redovito dajte svojoj djeci, isto tako treba i odrasli da uzimaju redovito natrij ascorbat, najbolje u liposomalnom obliku.
Mali korak za vas, ali veliki za zdravlje vaših potomaka i vas.
Primjedbe
Objavi komentar