Opšta parola o natrij-kloridu ( kuhinjskoj soli ) koju svaki liječnik „dobro zna“ jer je to zapisano u medicinskim knjigama glasi “Bez soli nema života”.
Istinita, opća parola o soli bi trebala da glasi:“Sa soli nema zdrava života“.
JANOMAMI PLEME
Sredinom sedamdesetih godina tragači za zlatom krčeći amazonske šume na sjeveru Brazila pronašli su potpuno zatvoreno i nepoznato pleme koje je tu živjelo najmanje 500 godina u veoma primitivnoj zajednici i bez ikakvog kontakta s današnjom civilizacijom.
Tako je otkriveno pleme Janomami ( u prijevodu znači „ljudsko biće“) koje danas ima jedva oko 20 000 ljudi.
Znanstvenici su odmah pohrlili da vide to čudo, pa su ih i medicinski pregledali.
Janomami su bili živahni i vitki lovci, puni energije i uopće nisu patili od bolesti s kojim se bore civilizirani ljudi.
Nisu patili od virusnih infekcija, od kardiovaskularnih poremećaja, od artritisa, reume, dijabetesa, raka…..
Nisu bili proždrljivi ni debeli i nikada nisu prali zube…..
Krvni tlak im je bio 105/70 mm/Hg za muškarce i 95/60 za žene i nije se povećavao s godinama života, već se neznatno smanjivao.
Mali dio, 5% populacije živjelo je uz rijeku, a riječnu ribu lovili su rukama. Ostali su bili daleko u šumi zbog čega su dugo i ostali neotkriveni.
Tu su uzgajali domaće životinje, ali ih nisu jeli. Umjesto njih lovili su divljač.
Glavna hrana im je bila ona koju su sakupili u prirodi, a mnoge usjeve su uzgajali sami: slatku kasavu, sladak krumpir (oba usjeva su bogata nitrilosidima, vitaminom B17), šećernu trsku, banane, duhan, pamuk i razne trave nama poznate kao medicinske i halucinogene.
Natrijevu sol nisu koristili uopće i meso nisu konzervirali. Interesantno je to da je njihov organizam bio pun kalija.
Dnevni unos ovog minerala im je bio najmanje 8.500 miligrama.
I to je znatno više od onoga što suvremena medicina danas propisuje kao dnevnu dozu.
VAŽNOST KALIJA
Kalij je prisutan u svim stanicama i od suštinske je važnosti za: rad nervnog sustava, u prenošenju hranjivih tvari do stanica, u oslobađanju energije iz mišića, kontroli grčenja mišića, regulira balans vode, pomaže sve vrste iscjeljivanja i obnove stanica, pomaže pri zarastanju posjekotina, modrica i drugih povrijeda tkiva, odstranjuje kiseline iz zglobova, olakšava stanje ukočenosti zglobova, pomaže u održavanju pH na optimalnoj razini 7,3 – 7,4, prirodni je ublaživač bolnih nadražaja, glavobolja i migrena, mnogi enzimi traže prisustvo kalij-klorida da bi se uopće aktivirali
Kalij je ključni element koji pomaže u odvođenju iz organizma neprobavljenih produkata hrane i toksina iz te iste hrane sprečavajući njihovo gomilanje i toksikaciju-trovanje organizma.
Zbog visoke elektrokemijske aktivnosti kalij se stalno kreće i potrebno ga je svakodnevno unositi u velikim količinama kako bi se nadoknadio njegov trošak.
Kalijeva sol je elektrolit kao i natrijeva.
Zahvaljujući kalijevoj elektrokemijskoj aktivnosti kalij i obavlja sve ove poslove u organizmu.
Kalijeva sol se gubi prilikom znojenja i velikih napora, ali i kroz urin što znači da se unošenjem velikih količina tečnosti u organizam i on više izbacuje.
Sada će se mnogi zapitati zašto se onda preporučuje da se dnevno u organizam unose velike količine vode?
To su česte preporuke svjetskih medicinskih autoriteta.
Mislim da je bolje ne vjerovati uvijek “svjetski priznatim autoritetima”.
Naročito ako ih financira moćna farmakološka industrija.
Mnogi samostalni i neovisni biolozi i liječnici smatraju da se adekvatnom hranom u organizam ( dovoljno povrća i voća ) unose sasvim dovoljne količine vode, pa nam nikakvo posebno dolivanje i nije uvijek potrebno.
Preveliko unošenje tekućine može da izmuči bubrege. Treba imati u vidu i što smo jeli.
Ako smo u organizam unijeli velike količine natrijeve soli ili rafiniranog bijelog šećera, normalno da ćemo biti žedni pa tada i treba unijeti veću količinu vode.
Organizam će se jednostavno pokrenuti da to izbaci. I to je ono što će činiti upravo kalij.
Vjerojatno ste nekada primijetili da niste čitav dan popili ni jedan gutljaj vode i da uopće niste žedni.
To je možda bio dan kada ste sa hranom unijeli potrebnu količinu tekućine i svakako niste tog dana konzumirali šećer, kavu ili natrijevu sol.
Mnoge su bolesti posljedica nedostatka kalijeve soli u organizmu: artritis, povišen krvni tlak, angina pektoris, moždani i srčani udar, dijabetes…
To su upravo danas vodeće bolesti u svijetu.
Danas je bolest broj jedan visoki tlak, a s njim idu i drugi kardiovaskularni poremećaji. Uzrok je, kaže medicina, poremećen “balans” kalija i natrija u organizmu.
Kako se remeti taj “balans“ kada kalija ima praktično svuda u zemljištu, a hranu svakodnevno solimo natrij-kloridom?
No, kalija često nema dovoljno u kultiviranom zemljištu, i to najviše zbog loše upotrebe umjetnih gnojiva i želje za brzim prinosom, ali i spaljivanjem takozvanih “žetvenih ostataka”, što je i kod nas uobičajena praksa kod seljaka već stotinama godina.
Iako je kalij glavni sastojak umjetnog gnojiva, biljke ga često ne apsorbiraju na adekvatan način.
Pravi poljoprivrednici znaju da se prije kalizacije zemljišta mora izvršiti humizacija zemljišta unošenjem zelenišnog gnojiva.
Samo tako će se kalij iz gnojiva vezati za humusne koloide s kojih se vrši lagano otpuštanje vode (desorpcija).
U protivnom kalij se lako može isprati vodom.
Kalij daje rajčici crvenu boju, ali ako rajčica povuče previše kalija (čemu se takođe pribjegava da bi bio crveniji) on iz ploda istiskuje kalcij.
Kroničan nedostatak kalija stvara letalne (smrtonosne) posljedice na organizam, ali svjetski medicinski autoriteti to uporno prikrivaju.
Tek početkom 20. stoljeća počela su da se vrše mjerenja krvnog tlaka i da se određuje ono što predstavlja normalan prosjek tlaka za zdravog čovjeka.
Učinjeno je to tek pošto čovjek već stotinama godina unosi u sebe toksičan natrij (koji je hrana za morske ribe, ali ne i za ljude), i nakon što su umjetna gnojiva uvelike zamijenila prirodno gnojeno zemljište.
To znači da su ljudi stotinama godina već izloženi neadekvatnoj prehrani i zbog toga su lišeni velikih količina kalija.
Tako se danas smatra da je normalan krvni tlak za čovjeka oko 120/80 mm/Hg, i da se sa godinama povećava – GLUPOST I BESMISLICA.
To je znatno više nego kod plemena Janomami.
Usput, službena medicina kaže da dnevni unos kalija za odraslu osobu treba da bude 3200 do 4100 miligrama (duplo manje od onoga što unose Janomami).
Danas se kroz hranu unosi samo 1500 do 2000 miligrama kalija, što znači da se stvara kronični deficit od oko 1800 miligrama dnevno.
U kongresu SAD-a na ovo je skrenuta pažnja još 1936. godine, ali javnost o tome nema pojma.
Službena znanost i službena medicina čini sve da se ovaj deficit kalija vješto prikrije.
Tako američka FDA ( udruženje za kontrolu lijekova i hrane ) propisuje da je kao dopuna u prehrani potrebna dnevna doza kalij-klorida još samo 100 miligrama.
Sve više od toga, smatra se, može biti opasno.
Dnevni deficit kalija od 1800 miligrama se tako nikada ne može nadoknaditi.
Farmakološki lobi je tu vidio svoj profit.
Bolje je imati potenicijalnog pacijenta i liječiti ga od posljedica, a uzrok bolesti ne spominjati.
Najveći deficit kalija nastaje prekomjernim izbacivanjem iz organizma.
Sedamdestih godina 20. stoljeća poznati američki nutricionist Andžela Dejvis ustvrdila je da ljudi koji uzimaju u hrani natrijevu sol po svom ukusu i prohtjevima izbacuju iz organizma devet puta više kalija, nego kada im je unos natrijeve soli ograničen.
“Ispitanici kojima je uskraćen unos kalija zadržali su u organizmu toliko natrijevih soli, da im je drastično skočio krvni tlak”.
Neki liječnici su ovo odavno shvatili pa su u liječenju hipertenzije počeli s davanjem ogromnih količina kalijeve soli….. i do 20 000 miligrama dnevno.
To se pokazalo kao uspješna terapija.
Farmakobiznisu nije u interesu da se ljudi liječe jeftino, a posebno ne voli da se trajno izliječe, pa da neko mudar ne bi došao na ideju da guta ogromne količine kalija, krenuli su sa zastrašivanjem preko udarnih medija koliko je kalij štetan ako se unese u velikim dozama.
ISTA PRIČA KAO S VITAMINOM D3
Česta priča je da će kalij u organizmu reagirati sa nekim od široko i često primjenjenih sintetičkih lijekova što može prouzrokovati smrt.
I to je točno, ali ono što će izazvati smrt je sintetički lijek, a ne kalij.
Potencira se i priča o kaliju koji kada se ubrizga u krv može zaustaviti rad srca jer se baš kalij koristi kao jedna od supstanci u “injekciji smrti” za osuđenike na smrt.
To je istina ali tada je on u koncentraciji od 50 mililitara. I normalno je da ćete se otrovati kalijem ako ga ubrizgavate direktno u krv.
Zato je priroda i predvidjela da se u organizam sve unosi kroz usta i želudac, a ne preko igle koju liječnici izuzetno vole primjenjivati.
Istina je da kada bi i želudačnu kiselinu ( HCL ) ubrizgali u krv brzo bi izazvali smrt.
Želudačna kiselina je stalno prisutna u našem organizmu, ali tamo gdje treba i gdje je to priroda odredila.
Pitam ja vas sada da li je Priroda odredila da treba jesti natrijevu sol?
Naravno da ne.
Ljudi su je sami počeli uzimati kao hranu jer im se ukus dopao i navukli su se prije mnogo stotina godina.
Natrijeva sol je izuzetan konzervans i antiseptik.
Ni bakterije je ne podnose koliko je toksična.
Kada je ne bismo uopće unosili o organizam, trošili bi mnogo manje kalija, bili zdraviji i to ne bi bilo profitabilno ni za farmakološki biznis, ni za proizvođače konzervirane hrane.
Poznato je i da “nedostatak” natrija u organizmu smanjuje apetit.
Sve to je razlog što je korumpirana banda znanstvenika i liječnika, koji mnogo vole pare i simpozije po luksuznim hotelima (koja im farmaceuti rado plaćaju) skovala kvazi znanstvenu teoriju koja se danas uči na studijama medicine i opravdava stalno prisustvo natrijeve soli u organizmu.
Ta kvazi znanstvena teorija objašnjava kako se jedan životni elektrokemijski proces neprestano odigrava u našim stanicama, pa su izmislili i dva medicinska pojma: “kalijevu pumpu” i “membranski potencijal stanice”.
Tako se kaže da je natrij “jedan od glavnih iona u ekstracelularnoj tečnosti. Ima ga i u plazmi, a manje u stanicama“.
Zato se i preporučuje da se u organizam unosi dnevno 2,5 do 7 grama natrijeve soli na dan.
“Natrij je odgovoran za reguliranje osmolaliteta, acido-bazne ravnoteže i membranskog potencijala stanice” .
U suštini 95 % natrija u organizmu se nalazi izvan stanice, a samo oko 5% uspije da prodre u nju u obliku pozitivno nabijenih atoma.
Sa druge strane, 95% kalija se nalazi u stanici, a samo 5% je u ekstracelularnoj tečnosti.
Razlog je logičan jer je samo kaliju mjesto u ljudskom organizmu i on grozničavo pokušava da obrani stanicu od toksičnog natrija koji nadire k njoj i koji mi zbog ukusa ubacujemo u organizam.
Ta borba kalija iz stanice i natrija koji je van stanice (oba su elektroliti istog naelektrisanja) preko stanićne membrane korumpirani znanstvenici su nazvali “osmotski balans elektrolita”, a žestinu ove borbe, odnosno pritisak na mebranu koji tada nastaje, krstili kao “potencijal stanićne membrane” koji je životno važan.
Istina je da bi liječnici jako dobro trebali da znaju koliko je natrijeva sol štetna za organizam.
Kada se u krv ubrizgava hipertoni rastvor natrij-klorida on dovodi do porasta Natrija u plazmi i povlačenja vode iz organa, posebno u mozgu, pa to izaziva nagli skok tlaka.
Obrazovaniji liječnici znaju da se s ovom metodom može izazvati i abortus, da se tada aktiviraju hormoni koji reguliraju rad imunog sustava (npr aldosteron) itd.
Neželjene pojave prilikom ubrizgavanja natrij-klorida u krv su: žeđ, mučnina, dijareja, povraćanje, bol u abdomenu,
znojenje i groznica, hipertenzija, poremećaj funkcije bubreg, tahikardija …
SVE su to karatkteristike trovanja organizma.
Ukoliko se i dalje nastavi ubrizgavanje NaCl u krv nastaje “hipernatremijski šok koji izaziva diseminovane intravaskularne koagulopatije, koje mogu završiti hemoragijama i smrću“!
“Prevelika količina natrij-klorida može izazvati težak disbalans elektrolita zbog čega može doći do opterećenja vodom, hipokalijemije i acidoze”.
Opterećenje organizma vodom dovodi do “smanjene koncentracije elektrolita u serumu i može izazvati zastojnu bolest srca i plućni edem”.
Stanica očigledno ne prihvaća natrij kao hranu i grozničavo se brani od njega. U toj obrani kalij, koji stanica rado propušta kroz membranu, bori se da natrij zaustavi od prodora u stanicu i sprovede ga preko bubrega napolje… I u toj borbi se troši.
Tada vam još kažu da treba da pijete što više vode, što znači da kalij što više izbacujete iz organizma i da obranu stanice oslabite, da mučite i zamarate bubrege koji ako nepravilno rade mogu dovesti do smanjenog izbacivanja kalija (hiperkalijemije), a što znači sakupljanje i ostalih otrova koje kalij stalno sprovodi van organizma.
Jedna je velika istina, što je medicina „razvijenija“, više je novih bolesti.
A sve to moraju da prate novi lijekovi i “nova istraživanja”.
Sve ove nelogičnosti su dio zavjere farmakološkog kartela i korumpiranih medicinskih znanstvenika, koji žele što više potrošača skupih lijekova, a narod je totalno neobrazovan da često i pomislim da i ne zaslužuju bolju sudbinu.
Dio zavjere je i industrija konzervirane hrane pune aditiva, nitrita, nitrata itd. Ovo je također unosan biznis.
Baš kao i proizvodnja i trgovina natrijevom solju i umjetnim gnojivima.
Prodaja aparata za mjerenje tlaka je pravi hit. Ljudi danas mjere tlak kao da gledaju na sat.
Koliko zarađuju klinike za kardio-vaskularne bolesti i vodeći kirurzi i anesteziolozi koji ljude širom svijeta masovno kasape i truju te ih prave trajnim invalidima i doživotno zavisnim od lijekova, suvišno je govoriti.
Spomenimo za kraj što je bilo s plemenom Janomami iz Amazonske džungle.
Janomami su bili uglavnom desetkovani metkom u čelo i virusima koje im je civilizacija donijela.
U rijeku im je ubačena živa koju su tragači zlata odbacili kao smeće (pošto su je iskoristili za odvajanja zlata).
Oni koji su ostali i njihova djeca naučiti će da se moraju cijepiti, da piju samo kloriranu i fluoriranu vodu, da koriste sapun, deterdžent, pastu i četkicu za zube, oblače se i obuvaju i naravno da jedu konzerviranu i usoljenu hranu.
Tragedija je da će sada i Janomami učiti da bez (natrijeve) soli nema života.
Namirnice koje sadrže najviše kalija:
Batat (slatki krumpir) – jedan batat sadrži visokih 694 mg kalija, rajčice i umak od rajčice sadrže oko 500 mg, listovi repe 640, mahunarke 600 mg (grah, leća, grašak…), sok od mrkve 500 mg, bundeva 450 mg, banan srednje velicine sadrži 400 mg kalija , svježi sok od naranče 3/4 šalice sadrži 355 mg kalija. Kalija u vecim kolicinama ima i u špinatu, lješnjaku, dinji, marelicama, jagodama, krastavcima, paprici, brokuli, blitvi… Neki pak tvrde da se najveća koncentracija kalija postiže u suhom voću i povrću kada se količina kalija višestruko povećava – suho grožđe 780 mg, osušeni šipak 1650 mg, suha šljiva 824 mg, osušeni peršin 3804 mg, osušeni celer 5089 mg, začinska paprika 3170 mg itd.
Primjedbe
Objavi komentar