Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Naučnici su utvrdili koja hrana uzrokuje ćelavost kod muškaraca

Često se ljudi suočavaju sa podmuklim problemom kada nije jasno zašto kosa počinje da opada. Ponekad se takvo otkriće završi sjajnom ćelavom mrljom, iako se čini da u porodici nema ćelavih ljudi, a starost nije nastupila. Međutim, razlog može biti na površini - hrana. Tim istraživača sa kineskog univerziteta Tsinghua otkrio je da slatka pića mogu dovesti do ćelavosti. U istraživanju je učestvovao 1.951 muškarac starosti od 18 do 45 godina. Popunili su upitnike za procjenu ishrane, fizičkog i mentalnog zdravlja. Kao rezultat toga, stručnjaci su otkrili vezu između velike konzumacije zaslađenih pića i ćelavosti kod muškaraca. Inače, posttraumatski stresni poremećaj još više izaziva gubitak kose. Naučnici pretpostavljaju da velika količina šećera uzrokuje reakcije koje rezultiraju time da folikuli dlake primaju manje glukoze. Ishrana kose je smanjena i ona umire. Međutim, treba napomenuti da studija ima neka ograničenja. Nisu svi učesnici imali lekarski potvrđenu dijagnozu. Stoga konačne

KEMOTERAPIJA – UZROK BUJANJA I METASTAZIRANJA TUMORA ( IZ KNJIGE " RAK, ISTINE I ZABLUDE" )

KEMOTERAPIJA – UZROK BUJANJA I METASTAZIRANJA TUMORA ( IZ KNJIGE " RAK, ISTINE I ZABLUDE" )


ŠOKANTNO OTKRIĆE

Istraživački tim na čelu s dr.Piterom Nelsonom iz centra za istraživanje raka Fred Hačinson iz Sijetla objavili su naučno istraživački rad u stručnom časopisu Nature Medicine od 05. 08 2012. godine. 
Rezultati njihova istraživanja su za mnoge bili šokantni…
Istraživaja su pokazala da kemoterapija ne samo da ne uništava stanice raka već pomaže u njihovoj ubrzanoj diobi, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo lokalno širenje na okolna zdrava tkiva i desiminaciju ( metastaziranje ) u udaljene djelove tjela. 
Predmet istraživanja bili su solidni maligni tumori: tumori dojke, pluća, debelog crijeva, prostate, pankreasa…

ISTO SU POKAZALA I ISTRAŽIVANJA DR. GERSHOMA

Rezultati istraživanja dr.Gershoma Zajiceka ( prof. Eksperimentalne medicine i istraživanja raka na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu ) pokazala su nedvosmisleno da je kemoterapija uzrok metastaziranja i bujanja stanica tumora.

Kada se tumore „uznemiri“ oni počnu proizvoditi matične stanice koje su kao nove stanice tumora, daleko zloćudnije i otpornije na liječenje no što je to bilo prije tretmana kemoterapjom.
Konvencionalna medicina ove činjenice SKRIVA pomoću „frizirane“ statistike, otkrivajući i uklanjajući sve manje bezopasne tumore koji nikada ne bi predstavljali nikakvu prijetnju, brojeći ih kao slučajeve izliječenja raka.
Osim toga, smrti koje nastupaju nakon liječenja raka često se pripisuju drugim uzrocima pa to stopu smrtnosti od raka dodatno snižava.
No, moram da dodam da i nestručno vođena prirodna terapija tumora koja uništava tumore može da dovede do jakih upala i smrti.
Na primjer terapija infuzijom sode bikarbone dr.Simoncinija može biti opasna, dovesti di upale i smrti.
Ali takvi problemi s prirodnim terapijama mogu ipak biti lagano izbjegnuti primjenimo li protuupalne mjere poput oralnog održavanja lužnatosti tijela, antimikrobnim terapijama, redukcijskim dijetama ili posta.

Danas čak i konvencionalno istraživanje pokazuje kako gladovanje zaustavlja rast tumora i da je povremeni post daleko učinkovitiji od normalne prehrane ili dugotrajne redukcijske dijete.
Prednost posta je u tome da on smanjuje tumor bez posljedica u obliku upala.
Kada tijelu nedostaje hrane ono zbog dobivanja energije razgrađuje bolesna tkiva i tumore.
Dodatna je korist ta što ograničavanje hrane ujedno potiskuje i mikrobiološku aktivnost....
Drugi način smanjivanja tumora, a i moguće eliminiranje tumora, bez pokretanja upala uključuje snažno alkaliziranje Cezijevim Kloridom ili vrlo visokim količinama sode bikarbone kojima se pH mokraće neko vrijeme održava iznad 8.

PROTEOLITIČKI ENZIMI, SODA BIKARBONA I KALIJEV CITRAT

U prirodnoj se medicini često upotrebljavaju proteolitički enzimi jer oni pomažu ukloniti bjelančevinaste ostatke, smanjuju tumore i u isto vrijeme sprječavaju upale.
Najviše se upotrebljavaju bromelain i papain. Dodatno tome se upotrebljavaju i fibrinolitički enzimi natokinaza i serapapetaza koji sprječavaju pretjerano grušanje krvi koja je nužna za nastanak metastaza..to je jedan od razloga što krvna grupa A, koja ima povečenu količinu faktora grušanja krvi, Faktora 8 i Von Wilebrand faktora, daleko lakše stradavaju od metastaza i malignih bolesti od recimo krvne grupe O koja ima rijeđu krv i manju količinu tih faktora u cirkulaciji.
Najbolja i najpouzdanija metoda održavanja tumora stabilnim, u početku, je pomoću tvari koje alkaliziraju tijelo, soda bikarbona i kalijev citrat koje treba rasporediti preko cijelog dana i nakon toga njihovo postupno smanjivanje bez uzrokovanja upala.
To se kombinira sa sirovom prehranom i uzimanjem proteolitičkih enzima.
Kako bi pomogli da tumor ostane stabilan da ne napreduje treba izbaciti sve ono što njemu pomaže u radu i širenju.
Glavni je promotor rasta upala, a ona se može suzbiti antimikrobnom terapijom, alkaliziranjem tijela, postom, proteolitičkim enzimima, antioksidansima i protuupalnim ljekovitim biljem.

Ostali promotori rasta tumora su višestruko nezasićena ulja, fosfati i namirnice bogate fosforom, šećer, žitarice i proizvodi od žitarica.
Lako probavljili šećeri toliko su štetni u slučaju raka jer su oni tumoru i mikroorganizmima glavna hrana.

Oni uzrokuju stvaranje veće količine mliječne kiseline, veću kiselost tijela, što uzrokuje više upala i brži rast tumora. Jedan čest promotor rasta tumora je IGF1, hormon nalik inzulinu kojeg ima mnogo u kravljem mlijeku. On posebno utiče na rast i razvoj tumora dojke, prostate, pluća i debelog crijeva...i kronični stres je univerzalni promotor rasta tumora.

MSM ( metilsulfonilmetan )..interesantan je jer daje naslutiti zbog čega stanice postaju zloćudne. Stanice jednog posebno agresivnog oblika melanoma bile su tretirane 2% otopinom MSM-a.
Nakon jednog dana izlaganja ove su stanice postale potpuno normalne, a takve su i ostale.
Međutim DMSO ( dimetil sulfoksid ) ove stanice nije normalizirao.
Razlika između MSM i DMSO je jedan dodatni atom kisika u MSM-u.
MSM je enzimatski reudiciran u DMSO.
Kisik iz MSM-a se u stanicama melanoma oslobađao i popravljao oksidacijski energetski metabolizam u stanicama melanoma.
Ovo je DOKAZ kako se stanice raka i obične stanice mogu lako pretvoriti jedne u druge ( O. Warburg 1931. za ovo dobio Nobelovu nagradu ), bilo blokiranjem ili obnavljanjem oksidativnih metaboličkih procesa u kojima se dobiva energija koji se odvija u mithondrijima putem enzima citkrom C oksidaze.
Mikroorganizmi uključeni u razvoj raka spriječili bi normaliziranje stanica tumora ali u ovom slučaju DMSO koji nastaje redukcijom MSM-a sprječava njihovo djelovanje, čak ih i ubija.
DMSO se često upotrebljava kao prijenosna tvar u kemoterpiji ili protuvirusnoj terapiji zbog sposobnosti laka ulaska u zahvaćene stanice.

Kada se u tijelu nalazi rak, DMSO, se usmjerava na zloćudne stanice pa se upotrebljava kao prijenosnik djelatnih tvari, ovo je osobito važno i korisno kod tumora na mozgu do kojih je inače teško doći.

Postoje i zapisi o protukancerogenom djelovanju samog DMSO-a.

U jednom istraživanju stanica raka vrlo invazivnog oblika raka pluća otkriveno je da je DMSO dovodio do prirodne smrti stanica raka, štiti od zračenja, zato bi bilo dobro uzimati MSM i DMSO zajedno.

MSM se može otopiti u DMSO u koncentraciji od 34 gr na 100 mililitara.
Kod raka dojke, melanoma i tumora koji se nalaze blizu kože ova se otopina može razrijediti u omjeru 2:1 ili 1:1 s vodom ( destiliranom ) i primjeniti kao oblog na mjestu tumora sve dok se tumor na izgled ne normalizira.

Tumore kojima se ne može pristupiti, želudac, pankreas, maternica.....treba probati zauzeti položaj tijela u kojem će progutana tečnost najbliže prići tom organu.
DMSO se jedino ne smije unositi rektalno jer može povući otrove u krvotok.

Primjedbe

Popularni postovi

Bilo koja medicinska informacija objavljena na ovoj web stranici nije zamjena za informisani medicinski savet i ne biste trebali preduzimati nikakve radnje pre nego što se konsultujete sa zdravstvenim radnikom