Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

Naučnici su utvrdili koja hrana uzrokuje ćelavost kod muškaraca

Često se ljudi suočavaju sa podmuklim problemom kada nije jasno zašto kosa počinje da opada. Ponekad se takvo otkriće završi sjajnom ćelavom mrljom, iako se čini da u porodici nema ćelavih ljudi, a starost nije nastupila. Međutim, razlog može biti na površini - hrana. Tim istraživača sa kineskog univerziteta Tsinghua otkrio je da slatka pića mogu dovesti do ćelavosti. U istraživanju je učestvovao 1.951 muškarac starosti od 18 do 45 godina. Popunili su upitnike za procjenu ishrane, fizičkog i mentalnog zdravlja. Kao rezultat toga, stručnjaci su otkrili vezu između velike konzumacije zaslađenih pića i ćelavosti kod muškaraca. Inače, posttraumatski stresni poremećaj još više izaziva gubitak kose. Naučnici pretpostavljaju da velika količina šećera uzrokuje reakcije koje rezultiraju time da folikuli dlake primaju manje glukoze. Ishrana kose je smanjena i ona umire. Međutim, treba napomenuti da studija ima neka ograničenja. Nisu svi učesnici imali lekarski potvrđenu dijagnozu. Stoga konačne

ALKALIZIRANJE, PODIZANJE pH ORGANIZMA KONTRA KEMOTERAPIJI…( IZ KNJIGE " RAK. ISTINE I ZABLUDE " )

ALKALIZIRANJE, PODIZANJE pH ORGANIZMA KONTRA KEMOTERAPIJI…( IZ KNJIGE " RAK. ISTINE I ZABLUDE " )


Danas je u liječenju raka naglasak stavljen na uništavanje tumora, a sva su istraživanja usmjerena na pronalazak novih načina koji bi još više doprijenjeli toj misiji..
Istina je, nažalost, da je mala količina stvarnih dokaza uspješnosti takvog pristupa tretiranja tumora i njegove koristi za pacijenta, a usto postoji veliki broj dokaza da je rak upravo zbog tog pristupa toliko opasan…

Vjerujte, uz pravilnu strategiju tretmana tumora od raka nitko ne mora umrijeti….
Više od stotinu godina raste količina dokaza koji govore o mikrobiološkim uzrocima raka.
Rak se može začeti primarnom infekcijom koja postaje kronična u dijelu tijela opterećenom stresom ili ondje gdje postoji zastoj krvnog optoka.

Do mikrobiološke aktivnosti može spontano doći zbog raspadanja bolesna tkiva.
Tijelo pokušava ovu zarazu prostorno ograničiti zatvarajući je u čahuru, a s druge strane na nastanak tumora možemo gledati i kao na stvaranje biofilma kojim se mikroorganizmi štite od imuno sustava.
Sve dok je krvotok čist tumor ostaje samo tumor.
Niti je zloćudan niti se pretvara u rak…

Ali, ako se imuno sustav mora stalno boriti protiv napada, npr.kada se izgubi ravnoteža normalne tjelesne flore, što se često dogodi u crijevima s gljivicom Candida ili kada otrovi ulaze u krv zbog sindroma “curećeg crijeva”, česti sindrom upravo kod krvne grupe A, ili u slučaju stresnih događaja kao što su emocionalne trauma..tada se krv zarazi opasnim pleomorfnim mikrooragnizmima.
Na taj se način aktiviraju i svi manje ili više uspavani mikrooragnizmi unutar toga tumora.
Kancerogeni mikroorganizmi proizvode metabolite koji blokiraju aerobno disanje zahvaćenih stanica, blokada rada enzima citokrom C oksidaze koji se nalazi na unutrašnoj strani mitohondrija.
Sve to dovodi do anaerobnog disanja zahvaćenih stanica, stvaranja velike količine lijevo rotirajuće mliječne kiseline, pada pH na 6 – 6,6 i zahvaćene stanice u roku od 48 sati postaju zloćudne.
Kancerogeni mikroorganizmi proizvode i hormone rasta koji uzrokuje rast tumora.
Sada je tumor postao zloćudan ali i dalje ograničen.

Ovakva situacija može trajati godinama, pri čemu ovaj tumor polako raste, smanjuje se ili miruje kroz duža razdoblja, ovisno o vitalnosti tijela, imuno sustava, a osobito o kiselo lužnatoj ravnoteži odnosno vrijednosti pH limfnog sustava…a sve to ovisi PRVENSTVENO O NAČINU NAŠE PREHRANE I KOLIČINE FIZIČKE AKTIVNOSTI…STATIČKIH VJEŽBI SNAGE..…..

Što je jača blokada aerobnog disanja putem enzima citokrom C oksidaze i što se time proizvodi više mliječne kiseline tumor postaje zloćudniji i brže raste i metastazira..a uzrok toga je opet nepravilna prehrana…prvi korak da se disanje vraća u normalu je dijeta, npr. dr.Johanne Budwig….tumori ne mogu rasti u alkalnim ( lužnatim ) sredinama.

U modernoj medicini postoji trend uklanjanja čak i vrlo malenih tumora.

Zbog toga ožive već prisutne mirujuće mikrometastaze i nekoliko godina ranije no što bi se to inače dogodilo dovodeći do ranije smrti osobito kod mlađih osoba koje imaju jake upalne reakcije zbog toga.

Hoće li konvencionalo, klasično, liječenje tumora dovesti do razvoja metastaza ne ovisi o veličini tumora ili fazi u koja ga konvencionalna medicina svrsta, pa niti o njegovoj zloćudnosti nego prije o stanju mikroba u krvi te osobito o pH ( kiselosti ) limfe.

U SLUČAJEVIMA KADA JE KOVENCIONALNO LIJEČENJE DUGOROČNO USPJEŠNO, TUMOR JE IONAKO BIO BEZOPASAN

Čak ni metastaze ne moraju biti fatalne.
Tumori tek u rijetkim slučajevima ubijaju izravnim pritiskom na vitalne strukture tijela. Umjesto toga, češće ubijaju neizravno, kada su napadnuti lijekovima koji ih uništavaju ili naglo ojačanim imuno sustavom kada počinju ispuštati velike količine otrova.
Tako se smrt dogodi zbog snažnih i proširenih upala i infekcija koje često dovedu do fatalnih plućnih infekcija ili zatajenja srca ili jetre.
Većina pacijenata oboljelih od tumora s metastazama koji prežive početno liječenje umiru godinama kasnije od kaheksije, opasnog mršavljenja i gubitka mišićne mase zbog progresivne slabokrvnosti koja dolazi od raspadanutih eritrocita napadnutim krvnim gljivičnim mikroorganizmima.

Iz svega je vidljivo kako se od raka može umrijeti na 3 načina:

1.tumor postaje velik i zapriječi normalan rad organa, iako je to rijetko;

2.imunološka reakcija i otrovi koje ispustaju raspadajući tumori dovode do jakih i raširenih upala;

3.veći su dio eritrocita onesposbili krvni mikroorganizmi pa oni ne mogu prenositi kisik

Kada bi uspjeli spriječiti ova 3 razvoja događaja od raka se više nebi umiralo.

Nedavna istraživanja su pokazala općeniti princip kojim se to može izvesti, čak i uz kemoterapiju.

Ideja se temelji na tome da se tumor ne uništava nego da se koristi samo toliko kemoterapije koliko je potrebno da tumor dalje ne raste.
Znanstvenik dr.Robert A. Gatenby u jednom razgovoru rekao je slijedeće: „ U modelu raka jajnika kod miša, liječite li ga vrlo jakom dozom rak nestaje i čini se kao da je izliječen. No nekoliko tjedana kasnije on se vraća o počinje ubijati miša. To je standardan ishod. Stoga mi dajemo manje doze lijekova i to isključivo kada je to nužno. Možemo tumor unedogled održavati stabilnim, a miševe na životu.“

Alkaliziranje ( podizanje pH ) organizma umjesto kemoterapije.

To ga stabilizira i zaustavlja njegov dalji napredak.
Tumor mora kako bi se širio, otapati okolno vezivno tkivo, a to je moguće samo ako je to tkivo dovoljno kiselo za aktiviranje proteolitičkih enzima tumora.
Jedno istraživanje iz 2009. pokazalo je kako uzimanje soda bikarbone ne samo da spriječava rast tumora i stvaranje spontanih metastaza raka dojke nego da ujedno smanjuje stupanj zahvaćenosti limfnih čvorova i metastaziranje u jetri.

Ovi su nalazi potvrđeni još boljim rezultatima iz siječnja 2013. u istraživanju koje je detaljno pokazalo kako uzimanje sode bikarbone oralno ne samo da zaustavlja rast tumora nego i smanjuje njihovu veličinu.

Soda bikarbona alkalizira limfu i sprječava upalu pa tako postupno smanjivanje tumora ne dovodi do problema sve dok se alkalitet uspješno održava.

Ova istraživanja FASCINANTNO i jasno pokazuju da je rast tumora usko vezan za pH vrijednost tijela.

Mjerenja su unutar zloćudnih tumora pokazala kiseo pH između 6,5 i 6,9 dok obična tkiva imaju između 7,2 i 7,4. Kada je ph 7 onda je pH neutralan.

HRANA KOJA NAS ALAKLIZIRA I PODIŽE pH JE POVRĆE, VOĆE I OD ŽITARICA SAMO PROSO..SVE OSTALO, MESO, MESNI PROIZVODI, MLIJEKO I MLIJEČNI PROIZVODI , RIBA I S V E ŽITARICE RUŠE pH STVARAJUĆI KISELU SREDINU U KOJOJ SE TUMOR UGODNO OSJEĆA I RASTE..

Tumor se širio u okolno tkivo samo kada je pH na rubu tumora bio niži od 7,2. Kada je jedna strana tumora imala pH 6,7, a druga 7,3, tumor se smanjivao na strani višeg pH, a urastao je u tkivo na strani nižeg pH.
Unutar nekoliko dana tumori su se upravo vidljivo pomicali sukladno kiselo-lužnatim svojstvima okolnog tkiva.

ISTRAŽIVANJE NA MIŠEVIMA

Kod miševa koji u sklopu ovog istraživnja nisu bili liječeni cijeli tumor i njegova okolina bili su kiseli, pri čemu je najniži pH 6,57 zabilježen na samom rubu tumora.

Kod miševa koji su prošli tretman sodom bikarbonom, cijeli tumor i njegova okolina bili su lužnati, pri čemu je najviši pH bio 7,26 na rubu tumora.

Neliječeni su tumori svoju veličinu udvostručili u prosjeku 2. i 16. dana nakon usadnje. Oni koji su liječeni sodom bikarbonom rasli su polako do osmog dana, a onda su se počeli smanjivati do približno polovice veličine, dok je svaki 4-ti tumor potpuno nestao do 12-og dana.

Doza sode bikarbone bila je 17 gr na litru vode, a miševima je davano da piju koliko žele.

Primjedbe

Popularni postovi

Bilo koja medicinska informacija objavljena na ovoj web stranici nije zamjena za informisani medicinski savet i ne biste trebali preduzimati nikakve radnje pre nego što se konsultujete sa zdravstvenim radnikom