PRERANO SJEČENJE PUPČANE VRPCE
Ovim postupkom se tek rođena beba lišava određene količine krvi i prekida se jedan vitalni proces koji bi morao da se odigra.
Priroda je uredila da nakon izlaska iz majčine utrobe beba i dalje ostaje vezana pupčanom vrpcom za hranjivu posteljicu i iz nje i dalje prima krv, a sa krvi i kisik sve dok bebina pluća ne počnu sama da funkcioniraju.
Prie rođenja bebina su pluća puna tečnosti, ali u njima je malo krvi i beba još prima kisik iz placente preko pupčane vrpce.
Ovim kisikom se zato beba snabdijeva još nekoliko minuta dok se pluća ne napune krvlju i počnu da rade.
To punjenje se vidi pulsiranjem krvi kroz pupčanu vrpcu. Ovaj prijenos krvi vrši se pod dejstvom Zemljine teže jer po prirodi žene se poradjaju u smjeru Zemljine teže i beba se tako spušta iz posteljice na zemlju.
Danasnja medicina žene tjera u potpuno neprirodan položaj prilikom porođaja.
Tako nastaje apsurd da se žene moraju porađati u bolnici jer je to zgodnije u slučaju da nastanu nekakve komplikacije, a neprirodan položaj žene, (nasuprot Zemljinoj teži i mnogo naporniji) pri tom upravo stvara uslove za komplikacije.
Tako se i ova transfuzija krvi vrši još nekoliko minuta slivanjem krvi kao i pulsranjem materice. Transfuziju kontrolira bebin refleks (sužavanje krvnih sudova vrpce) i ona se sama prekida kada je dijete primilo dovoljno krvi u pluća.
Tada beba plače i dobija ružičastu boju.
Tako se u jednom trenutku beba snabdijeva kisikom iz dva izvora: iz majčine krvi preko pupčane vrpce i iz sopstvenih pluća. Na ovaj način je priroda spriječila mogućnost da mozak i jednog trenutka ostane bez kisika u slučaju da pluća odmah ne prorade.
Proces se završava kada pupčana vrpca prestane da pulsira. Podvezivanje pupčane vrpce prije nego što se proces transfuzije krvi završi može imati ozbiljne posledice za dete, naročito za kasniji mentalni razvoj.
Američko društvo za akušerstvo i ginekologiju i Društvo akušera Kanade zastupaju stav da se pupčana vrpca odmah podveže i prije nego što beba udahne zrak.
Time se odmah prekida snabdijevanje bebe kisikom iz placente i kod bebe u trenutku nastaje asfiksija (gušenje) dok pluća ne prorade.
Krv koja bi iz placente trebalo da uđe u pluća i uspostavi tamo cirkulaciju, ostaje zaustavljana u placenti, a obučeni skupljači matičnijh stanica i krvi iz placente stupaju na scenu.
Bebin organizam u takvim okolnostima preusmjerava krv iz drugih organa kako bi se napunili vitalno važni krvni sudovi u plućima.
U slučaju prijevremenog rođenja beba koja u sebi još nema dovoljno krvi tako može ostati u jednom periodu bez kisika, što za posljedicu može imati cerebralnu paralizu ili tešku anemiju, ali i mnoge druge poremečaje koji se ispolje tek mnogo godina kasnije.
To su bolesti za koje medicina često kaže da se uzrok nastanka još ne zna.
Javna je tajna da se ta krv , kao i posteljica, često prodaju ili ustupaju farmaceutskim kompanijama.
Da bi se ovaj očiti zločin prema djetetu opravdao smišljena je i jedna stručna prijevara (u koju liječnici veruju jer su to učili u školi) koja kaže da se time spriječava da u krvotok djeteta uđe previše crvenih krvnih zrnaca.
Ta velika količina krvnih zrnaca prouzrokuje “lepljivost” krvi i to je neko “mudro” proglasio “bolesnim” stanjem.
Inače, što je beba ranije rođena (prije vremena) krv u posteljici i pupčanoj vrpci je bogatija matičnim stanicama sto je veliki izazov za doktore koji vole novac i koji znaju da će ako dijete ranije izvade iz materice dobiti kvalitetnije (i tržišno vrednije) matične stanice.
Neukim roditeljima se zato plasira priča o tome kako je uzimanje matičnih stanica veoma korisno za bebu jer kasnije u životu ako oboli od neke teške bolesti može da se izlječi sa sopstvenim matičnim stanicama.
S druge strane, beba koja je odmah na rođenju lišena određene količine krvi, koja joj po prirodi pripada, logično je podložnija bolestima.
Da se pupčana vrpca ne smije sjeći prije vremena zapisao je još 1801. godine Erasmus Darvin (deda Čarlsa Darvina) i on doslovce kaže: “Druga stvar koja može veoma povrijedti djete je nastojanje da se isječe pupčana vrpca prije vremena: ona uvijek treba da se ostavi dok dijete nekoliko puta ne udahne zrak i dok sva pulsiranja u pupčanoj vrpci ne prestanu.
U suprotnom, djete će biti mnogo slabije jer dio njegove krvi ostaje u placenti, umjesto da završi u njegovom organizmu”.
Primjedbe
Objavi komentar