DR.CATHCART I TOLERANCIJA CRIJEVA NA VITAMIN C (NATRIJ ASCORBAT)

DR.CATHCART I TOLERANCIJA CRIJEVA NA VITAMIN C (NATRIJ ASCORBAT)

Najveće iskustvo u vezi s učincima natrij ascorbata (vitamina С ) i virusnim bolestima stekao je dr. Robert Fulton Cathcart iz San Mateoa, u Kaliforniji. Cathcart je dugo godina bio ortopedski kirurg i za to je vrijeme mnogim pacijentima ugradio umjetne kukove. Sam je oblikovao jednu vrstu takve proteze, koja je bila mnogo bolja od prijašnjih, i uspješno je implantirao više tisuća puta.

Kad je 1971. g. izišla iz tiska knjiga dr.Linusa Paulinga, Vitamin С i prehlada, Cathcart je nedugo nakon čitanja knjige pisao Paulingu da je pročitao knjigu te je slijedeći njezine preporuke uspio suzbiti tešku upalu dišnih putova i upalu srednjeg uha, što su ga mučile od djetinjstva.
Napisao je kako ponekad jedna jedina doza do 8 g vitamina natrij ascorbata, uzeta na prvi znak prehlade, može zaustaviti tu bolest, no da bi se potpuno obuzdala, često je potrebno nekoliko puta ponoviti uzimanje te količine vitamina.
Bio je toliko osupnut djelotvornosti natrij ascorbata da je napustio poziv ortopeda, postao liječnikom opće prakse i specijalizirao se za liječenje zaraznih bolesti. Godine 1981. objavio je svoja opažanja na 9000 pacijenata liječenih velikim dozama natrij ascorbata (Cathcart, 1981).
U svojoj praksi Cathcart najprije ustanovi u pacijenata toleranciju crijeva na natrij ascorbat - dakle količinu vitamina oralno unesenu u organizam, koja je nešto manja od one što uzrokuje nezgodne laksativne efekte.
Ta količina nije jednaka za sve ljude, pa ni za istu osobu kod različitih bolesti. Cathcart je opazio da je tolerancija crijeva teških bolesnika obično vrlo velika; smanjuje se kako se zdravlje pacijenta poboljšava. Iznenadio se otkrivši da tolerancija crijeva nekih vrlo teških bolesnika doseže više od 200 g ascorbata na dan. Nakon nekoliko dana, kad se bolest obuzda, granica pada na uobičajene vrijednosti između 4 i 15 g na dan.
Ustanovivši standard za određivanje doza za pojedine pacijente tako da se uzme u obzir njihova biokemijska individualnost, Cathcart je stekao golemo iskustvo u Ortomolekularnom liječenju raznih vrsta infekcija.
Posebno ističe da natrij ascorbat slabo djeluje na akutne simptome sve dok doze ne dosegnu 80—90% tolerancije crijeva.
Napominje da nestanak simptoma ponekad nije potpun, ali je najčešće vrlo znatan i vrlo se često poboljšanje završava potpunim izlječenjem.
Dobro je poznato da raznovrsni stresovi razaraju natrij ascorbat i tako snizuju njegovu koncentraciju u krvi i ostalim tkivima, ako se taj manjak ne nadoknađuje povećanim dozama vitamina.
U takve stresne situacije spadaju infektivne bolesti, rak, bolesti srca, kirurške operacije, ozljede, pušenje cigareta, mentalni i emocionalni stresovi. Dr.Irvin Stone je nisku razinu vitamina С nazvao hipoaskorbemijom, dok je Cathcart skorbut nazvao anaskorbemijom. Ako se taj manjak ne nadoknadi, pogorša se opće zdravstveno stanje ljudi. Poznato je da su povećani mortalitet i bolesti udovaca i udovica izazvani razaranjem natrij ascorbata u organizmu u toj stresnoj situaciji. To se može objasniti dodatnom potrebom za natrij ascorbatom (vitaminom С) u nadbubrežnim žlijezdama zbog proizvodnje stresnog hormona, adrenalina.
Cathart je (1981) ovako opisao moguće posljedice inducirane anaskorbemije:
Ako češće dolazi do ozbiljnih manjkova natrij ascorabata, mogu se očekivati: poremećaji imunog sustava što se očituje u sekundarnim infekcijama, reumatoidnom artritisu i ostalim kolagenskim bolestima; alergijske reakcije na lijekove, hranu i neke druge supstancije; kronične infekcije poput herpesa; lanac postupnih akutnih infekcija; šarlah; poremećaji mehanizma zgrušavanja krvi, što se očituje u krvarenjima, srčanim napadima, moždanim udarima, hemoroidima i drugim vaskularnim trombozama; nesposobnost da se reagira na zadovoljavajući način na stresove zbog oslabljenih adrenalnih funkcija (da spomenemo samo phlebitis); ostali upalni poremećaji: astma i druge alergije; poremećaji stvaranja kolagena što povlači za sobom bitno smanjenu sposobnost zacjeljivanja rana; prekomjerno stvaranje ožiljnog tkiva; nagnječene rane; proširene vene, nastanak hernije i bora i vjerojatno istrošenost hrskavice ili čak degeneracija spinalnih diskova; oslabljena funkcija živčanog sustava što se očituje u općoj iscrpljenosti, sniženom pragu podnošljivosti bolova, tendenciji grčenja mišića, psihičkih smetnji i senilnosti; pojava raka zbog smanjene detoksifikacije kancerogenih tvari i oslabljena imunog sustava itd
Spomenute komplikacije povezane s infekcijama i stresom nisu samo moguć teorijski rezultat manjka natrij ascorbata, nego postoje i empirijski podaci о smanjenju broja komplikacija tisuća pacijenata liječenih oralnim ili intravenoznim dozama natrij askorbata.
Slična opažanja spominju i dvojica vrlo iskusnih liječnika – Klenner (1949, 1971) i Kalokerinos (1974).

Infektivna mononukleoza (upala žlijezda) akutna je bolest koja pogađa ponajviše mlade ljude i kadšto se javlja u obliku pravih epidemija u školama i na fakultetima. Karakteriziraju je otekline limfnih čvorova po cijelom tijelu i pojava abnormalnih limfocita u krvi.
Nakon inkubacije od 5 do 15 dana pacijenti osjećaju umor, imaju glavobolju, groznicu s povišenom temperaturom, osjećaj hladnoće, i osjećaj potpune iscrpljenosti.
Katkad nastupaju sekundarne infekcije grla i oštećenja jetre zbog začepljenja limfocitima kao i problemi sa živčanim sustavom, slezenom, srcem i još nekim organima.
Bolest obično traje 1 do 3 tjedna, ali se poteškoće često produlje i nekoliko mjeseci.
Cathcart je objavio da se mononukleoza može uspješno liječiti velikim oralnim dozama natrij ascorbata . Njegovi komentari glase:
Akutna mononukleoza je dobar primjer, jer je razlika između toka bolesti s askorbatom i bez njega vrlo očita. Također se mogu dobiti vjerodostojne laboratorijske dijagnoze da se radi upravo о mononukleozi.
Često nije prijeko potrebno uzimati natrij ascorbat dulje od 2 do 3 tjedna, što može odrediti sam pacijent prema tomu kako se osjeća. Liječio sam pacijente koji su došli sa skijanja i tamo su se vratili nakon tjedan dana.
Savjetovao sam im da u svoje naprtnjače stave dosta natrij ascorbata koji je gotovo potpuno suzbio simptome čak kad infekcija nije bila sasvim svladana. Limfni čvorovi i slezena brzo su se normalizirali, a iscrpljenost je nestala nakon nekoliko dana. Važno je da pacijenti uzimaju natrij ascorbat u djelotvornim dozama sve dok se sasvim ne oporave, jer se inače simptomi vraćaju.

TOLERANCIJA CRIJEVA NA ASCORBAT - VITAMIN C KOD POJEDINIH BOLESTI

STANJE grama/dan broj doza

Normalno 5-15 4
Blaga prehlada 30-60 6-10
Jaka prehlada 60-100 8-15
Gripa 100-150 8-20
Coxaci virus 100-150 8-20
Mononukleoza 150-200 12-25
Virusna upala pluća 100-250 12-25
Astma, peludna hunjavica 15-50 4-8
Alergija na okoliš I hranu 1-50 4-8
Opekotine, kirurške rane 25-150 6-20
Fizički napori I stresovi 15-30 4-6
Rak 30-100 5-15
Upala kralješaka 15-100 5-15
Reiterova sindrom 15-60 4-10
Reumatski arthritis 25-130 5-15
Autoimune bolesti 25-130 5-15
Bakterijske infekcije 30-200 10-25
Hepatitis 30-100 6-15
Candida gljivica I ostale 20-200 6-25

Natrij askorbat se može primjenjivati i za brzi izlazak pacijenta iz anestezije umjesto da se čeka da se anestetik sam razgradi pri čemu je neophodan višesatni intenzivni nadzor. Sa velikim dozama od 30 do 50 grama datim intravenozno anestezirani pacijent se može probuditi dok je još u operacionoj sali. Ovdje treba imati u vidu i da natrium askorbat djeluje kao analgetik u velikim dozama.
Ne smije se davati prije anestezije, jer bi u tom slučaju bile neophodne velike količine anestetika.
Može se koristiti i u tretmanu šizofrenije gdje se i inače koriste megavitaminske doze, ukoliko se daju daju velike količine natrij askorbata i nijacina. Kod ovakvih pacijenata “receptivna mjesta u mozgu mogu biti zasićena sa endogeno stvorenim halucinogenima ili šizomimetičkim metabolitima, tako da natrij askorbat može djelovati tako da zamjeni (istisne) ove halucinogene molekule sa ovih receptivnih mjesta. Ali, za ovu namjenu se moraju davatiti samo velike doze, kao i kod narkomana. Uobičajeno kliničko davanje od nekoliko grama natrij askorbata zajedno sa kompleksom megavitamina nije dovoljno za ovu namjenu, pa će i pravi odgovor izostati.
Dr Stoun je hipoaskorbemiju vidjeo i kod osoba oboljelih od leukemije, što ga je navelo na zaključak da se velikim dozama Vitamina C i ova bolest može tretirati.
“Leukemija nije jedna bolest već kombinacija neoplastične bolesti krvi i teškog biokemijskog skorbuta. Skorbut se može ispraviti samo velikim dnevnim dozama natrij askorbata. Tajna je da se upotrebi 25 do 100 grama (25 000 do 100 000 miligrama) ili više askorbata dnevno koji se podijele u četiri ili pet doza i daje oralno ili intravenozno ili u kombinaciji”.
“Olakšanje od skorbutnog tereta daće pacijentu šansu da se organizam bori sa neoplastičnim procesom.
Može se reće da bez teškog biokemijskog skorbuta, leukemija može biti i relativno benigna bolest”, zapisao je dr Irvin Stoun još 1966.
U svom nastojanju da zainteresuje neku od vodećih američkih onkoloških bolnica ili državne autoritete da klinički ispitaju njegovu mega askorbičnu terapiju protiv leukemije poslao je svoje naučne radove na adrese tri medicinske revije koje su se bavile publikovanjem radova o liječenju kancera. Dva urednika su odbila da Stounov rad objave bez ikakvog objašnjanja, a urednik trećeg žurnala je odgovorio da iz samog naslova rada gdje se spominje riječ “askorbat” zna da taj tretman ne funkcionira. Na osnovu čega je ovaj urednik to znao kada klinička ispitivanja ovakvog metoda liječenja nikada nisu vršena?
Jednostavno zato što je iza svih ovih revija stajao farmakobiznis. Oni su očito znali da im askorbat može “oteti” profitabilne pacijente.